Nakon velikog uspjeha istoimene serije, koja nas je i same zaintrigirala, ovih dana svi pričaju o Černobilu. Zato smo odlučili saznati više o turističkim turama u černobilskoj zoni. Atomska bomba bačena na Hirošimu jedna je od velikih katastrofa 20. stoljeća, koja je zbog radijacije ostavila trajne posljedice na mnoge generacije. No kada pročitamo podatak da je zračenje nakon nesreće u Černobilu bilo čak 400 puta veće, jednostavno se sledimo od jeze. Černobilska katastrofa dogodila se u travnju 1986., kada je došlo do eksplozije u jednom od reaktora nuklearne elektrane.

Radijacija oslobođena nakon eksplozije bila je toliko jaka da se procjenjuje da područje neće biti naseljivo barem 20000 godina. Obližnji grad Pripjat, u kojemu je živjela većina radnika elektrane evakuiran je nakon eksplozije, a 50000 stanovnika nikada se nisu vratili kući. Reaktor broj 4 pokriven je neprobojnim „sarkofagom“, tj. neprobrojnom kupolom od betona i čelika kako bi se spriječilo daljnje širenje radijacije. Novi sarkofag postavljen je 2017. godine i zaustavljat će probijanje radioaktivnog materijala idućih 100 godina, kada će ga ponovno morati zamijeniti neka nova verzija.

Černobil je udaljen svega 100 km sjeverno od Kijeva, a „zona otuđenja“ uključuje područje od oko 2600 km² oko nuklerane elektrane koje se još uvijek smatra opasnim. Kada se govori o
Černobilu, u prvom se redu misli na nuklearnu elektranu, ali zona uključuje i nekoliko gradova i velike šume koje su zbog djelovanja radioaktivnih čestica nakon nesreće promijenile boju.
No zašto Černobil danas privlači tisuće znatiželjnih turista? Neke jednostavno zanimaju „mračne“ destinacije, neke zanima kako izgleda apokaliptični svijet, gradovi duhova koje su ljudi u potpunosti napustili, dok neke zanima kako izgleda grad zaleđen u vremenu, u ovome slučaju zaleđen u sovjetskoj eri, sa svim ostacima ondašnje kulture i načina života. Dio turista sigurno je potaknula serija jer je od početka njezina emitiranja u Černobilu zabilježen pravi turistički bum.

Koliko je posjet Černobilu opasan po zdravlje? Budući da se zračenje smatra uglavnom bezopasnim u malim količinama, poput primjerice rendgenskog snimanja ili dugog putovanja avionom, ture koje se odvijaju u zoni traju tek nekoliko sati tijekom kojih ste izloženi sada već niskoj radijaciji i ne smatraju se opasnima po zdravlje. U zonu možete ući jedino u pratnji vodiča koji će vas provesti kroz sigurno područje, no ipak ćete morati potpisati izjavu kojom se obvezujete da ćete izbjegavati kontakt s predmetima i vegetacijom te da posjećujete zonu na vlastitu odgovornost.
U zoni danas živi 400-tinjak ljudi, a živjelo je i nekoliko tisuća radnika koji su gradili novi sarkofag. Vrijeme koje su mogli provesti blizu reaktora bilo je strogo ograničeno te su periodi pauze prije
sljedećeg približavanja reaktoru bili dovoljno dugi da im se tijela stignu oporaviti.
No naišli smo i na zanimljive činjenice o stanju prirode i životinja u zoni. Nakon nesreće prognoziralo se da životinje neće preživjeti te da više nikada neće nastaniti područje. Ali danas, 33 godine kasnije, život u zoni naprosto cvjeta! Zona je stanište medvjeda, vukova, konja, europskih bizona, ptica, vodozemaca… Znanstvenici iz cijelog svijeta koji se bave promatranjem divljih životinja u Černobilu ove su godine predstavili rezultate svoga rada. Njihovo je istraživanje pokazalo da je Černobil područje velike bioraznolikosti te su potvrdili da današnja količina zračenja ne ostavlja negativne posljedice na floru i faunu. Sve vrste koje su obuhvaćene istraživanjem žive u stabilnim populacijama unutar zone.

Zanimljiv je promatrati odgovor prirode – kako se prilagodila životu s radijacijom. Primjerice, žabe unutar zone tamnije su od onih koje žive u normalnim uvjetima. Tako se njihova koža prilagodila uvjetima u zoni. No ima i nekih negativnih posljedica: kod nekih je insekata zabilježen kraći životni vijek, a kod nekih ptica češća pojava albinizma, kao i genetska mutacija kod onih koje žive u najopasnijim područjima. Međutim, te posljedice ne utječu na stabilnost populacija, a nekoliko je mogućih razloga za to. Neke od životinja vjerojatno razvile su otpornost na radijaciju, a druge se počinju prilagođavati kako bi bile otpornije te mogle živjeti unutar zone bez posljedica. A i činjenica da u zoni ne žive ljudi ide u korist mnogih vrsta, posebno velikih sisavaca. Ta je opcija posebno zanimljiva jer znači da je ljudski utjecaj negativniji po životinjski svijet od nuklerane havarije (u srednjem roku), što pokazuje koliko je velik utjecaj čovjeka na prirodni okoliš.
Tijekom godina Černobil je postao odličan prirodni laboratorij za istraživanje evolucijskih procesa u ekstremnim okruženjima, a to je nešto što bi se moglo pokazati vrijednim s obzirom na vrelike promjene u okolišu diljem planeta. Osim cvjetajućeg turizma, u Černobilu se gradi i velika solarna elektrana, a u napuštenom gradu Pripjatu prošle je godine bila postavljena umjetnička instalacija te je održan i tehno parti.
Nakon prognoza da u njemu više nikada neće biti života, Černobil je postao područje velikog interesa za očuvanje bioraznolikosti, pravi prirodni rezervat i utočište za divlje životinje.

A sada doživljava i zlatno turističko doba! Možemo se samo nadati da će podizanje svijesti ljudi o opasnostima radijacije smanjiti mogućnosti ponavljanja slične katastrofe.

Za My Travel Map piše: Barbara Ljubić