Pale se lampice, vade se klizaljke, gradom se širi miris kuhanog vina i kobasica, Mariah Carey pjeva All I want for Christmas…počeo je Advent! Svake se godine u ovo predblagdansko vrijeme tradicionalno prikazuje legendarni balet Orašar. Odlučili smo istražiti otkuda potječe taj šareni drveni „pomagač“ i pronašli ga u njemačkom folkloru!

Priča ide ovako. Bilo jednom davno, jedan zemljoposjednik ponudio je nagradu onome koji će mu pomoći da na jednostavan način otvori nabrane orahe. Lokalni stolar predložio je da ih otvori pilom. Vojnik mu je savjetovao da ih gađa mecima. Naposljetku, lutkar mu je donio prekrasnu drvenu lutku obojanu jarkim bojama, s jakom čeljusti s metalnim oprugama za otvaranje oraha. Zemljoposjednik je bio oduševljen! Ne samo da je s lakoćom otvarao orahe, nego je i lutka bila prekrasna i besprijekorno izrađena. Nagradio je lutkara darovavši mu radionicu.

Povijest orašara

Orašari u obliku vojnika ili kraljeva u upotrebi su od 15. stoljeća! Vjeruje se da donose sreću te da štite domaćinstvo u kojem se nalaze. Kaže se da orašari predstavljaju moć i snagu, služeći kao čuvari koji štite obitelj od opasnosti. Orašar pokazuje svoje zube zlim duhovima i unatoč strogom izrazu lica služi kao glasnik sreće i dobre volje. Najpoznatiji orašari dolaze iz Sonneberga iz njemačke pokrajine Tiringije te iz Erzgebirgea – Rudogorja, na granici s Češkom. Na ovom su području ljudi zarađivali rudarstvom, no s propašću ove industrije, rudari su počeli izrađivati igračke i božićne figurice koje su se prodavale na božićnim sajmovima diljem Njemačke. Kvalitetni, „pravi“ orašari izrađivali su se od čak 130 pažljivo sastavljenih dijelova. Originalni orašari imali su dovoljno jaku čeljust da razbiju ljusku oraha. Današnji imaju dekorativnu zadaću i mogu, eventualno, razbiti ljusku kikirikija.

Steinbach orašari

Obitelj Steinbach, koja održava tradiciju izrade orašara preko 250 godina, odigrala je važnu ulogu u širenju njihove popularnosti. U početku su svi izgledali vrlo slično – vojnici, vitezovi, kraljevi. Gospodin Steinbach odlučio je, uz orašare nalik likovima iz folklora, izrađivati i one nalik poznatim svjetskim vođama i zanimanjima. Nastavio je proizvodnju u ograničenim izdanjima pa je orašar u obliku kralja Ludwiga II proizveden u samo 3000 primjeraka. Ovaj marketinški plan, izrada ograničenih specijalnih izdanja, navela je kolekcionare da ih što prije kupe, a skupljanje orašara postao je hobi za mnoge koji su cijenili ručno izrađene i obojane figure.

P.I. Čajkovski 1816. godine adaptirao je božićnu priču E.T.A. Hoffmana Orašar i kralj miševa za, s vremenom, jedan od najuspješnijih svjetskih baleta, prvi put izveden 1892. Balet nije odmah postao hit, tako da su figurice orašara ostale regionalni njemački fenomen sve do 20. stoljeća: pedesetih godina balet Orašar postao je veliki hit u SAD-u te je najviše pridonio popularizaciji orašara diljem svijeta, a potražnja za drvenim likovima počela je nezaustavljivo rasti. Drugi svjetski rat također je pridonio popularizaciji ove lutke. Nakon rata, američki vojnici stacionirani u Zapadnoj Njemačkoj počeli su kupovati figurice i slati ih kući kao božićni poklon, iako su mnogi bili izrađeni u obliku pruskih vojnika. No kući su ih slali zbog vješte izrade, jarkih boja te simbolike i topline koju donose u dom.

 

Za My Travel Map piše: Barbara Ljubić

Fotografija preuzeta s adventzagreb.hr/