Kada čujemo Berlin, odmah pomislimo – zid! Zid je još uvijek u srži njegova današnjeg identiteta, kao i umjetnost koja je zbog njega nastala.

Grad u kojemu je jedino promjena bila stalna, silom prilika postao je poprištem mnogih političkih previranja, a njegov zid simbolom hladnog rata i svog besmislja koje je donio. Stoga je upravo društveno-politička situacija presudna za razumijevanje ulične umjetnosti u Berlinu.

Priča o berlinskim grafitima počinje na zapadnoj strani podijeljenog grada. Žičana ograda koja je isprva dijelila Berlin prerasla je u složeni sigurnosni sustav s izgradnjom visokih zidova. Zid je tako postao savršena podloga za grafite te je okupljao prve generacije grafitera koji su porukama na zidu izražavali svoje nezadovoljstvo politikom, stanjem u podijeljenom gradu, ratovima… Kako su grafiti na zapadnoj strani zida nicali poput gljiva poslije kiše, tako je istočna strana ostajala prazna, sterilna površina, čime se još više naglašavala represija slobodnog izražavanja na istoku. S padom zida umjetnici su pohrlili na istočnu stranu te se sivilo istočnog Berlina uskoro pretvorilo u umjetnički živahne dijelove grada. Paralelno sa spontanim umjetničkim izražavanjem, na ostacima zida započeo je jedan od najvažnijih umjetničkih projekata ponovno ujedinjenog Berlina: umjetnici iz cijelog svijeta okupili su se kako bi oslikali istočnu stranu zida. Tako je nastala jedna od najvećih umjetničkih galerija na otvorenom, koju danas poznajemo kao Galeriju istočne strane.

Vrijeme nakon pada zida, pa čak i prve godine 2000-ih bile su san svih umjetnika: grad u kojemu se moglo pristojno živjeti za male novce, prepun praznih prostora i površina za umjetničko eksperimentiranje. Tako je sazrijela generacija uličnih umjetnika koji su razvili jedinstvene i prepoznatljive načine na koje su komunicirali s gradskom publikom, a ulična umjetnost odigrala je ključnu ulogu u razvoju identiteta grada.

Novo tisućljeće donijelo je veliku popularnost urbane i ulične kulture. Tada su i grafiti počeli ulaziti u „mainstream“ umjetnost. Legendarni radovi uskoro su postali samo jedna od lokacija vođenih tura uz koje se bilo „fora“ fotografirati za uspomenu. Grafiti su se našli na bezbrojnim razglednicama, naslovnicama vodiča, omota albuma…Berlin je počeo iskorištavati svoju estetiku pobune i otpora u marketinške svrhe.

Problem je nastao kada su nekada siromašni i pomalo zloglasni kvartovi u kojima su živjeli pripadnici raznih subkultura, između ostalog, i one grafiterske, odjednom postali „kul“, a razni brendovi koji su željeli svojim kupcima dati do znanja da su isto tako „kul“ počeli su otvarati svoje dućane i urede upravo u tim „kul“ kvartovima. Ulična umjetnost počela je gubiti upravo ono što je i činilo njenu esenciju – bunt i protivljenje uvriježenom establišmentu. Bogatuni su pohrlili u kvartove nekada rezervirane za siromašne, imigrante, umjetnike… S naglim povišenjem cijena, većina starih stanovnika morala je potražiti dom negdje drugdje.

Situacija je kulminirala kada je jedan od Berlinčanima omiljenih murala nestao preko noći – jednostavno je bio prebojan crnom bojom. Radilo se o grafitu talijanskog umjetnika BLU-a u kvartu Kreuzberg. Kultni mural predstavljao je dvije figure koje si međusobno skidaju maske s lica, pritom rukama pokazujući „E“ i „W“ – kao „east side“ i „west side“. Kasnije je dodan i drugi: poslovni čovjek okovan lancima svojih zlatnih satova, koji je također prebojan.

Stanovnici Kreuzberga u tom su periodu bili u problemima – cijene najma stanova rasle su u nebo, a tome su, naravno, pridonosili murali i grafiti. Ispostavilo se da je sam umjetnik odobrio uklanjanje svog murala upravo kao bunt protiv ovakve politike grada – nezaustavljivog rasta cijena najma i pretvaranja ulične umjetnosti u sredstvo za privlačenje turista i novaca. S rastom cijena i mnogi su umjetnici bili prisiljeni odseliti, što znači da Berlin gubi baš ono što ga čini posebnim i čime se proslavio te što, na kraju krajeva, koristi za privlačenje posjetitelja.

No jedno je sigurno – upravo je u samoj prirodi ulične umjetnosti nesigurnost njena opstanka, zauzimanje prostora kojega će u budućnosti vjerojatno preuzeti netko drugi. Sam autor rekao je kako je čin preslikavanja murala zapravo poziv na buđenje gradu i njegovim stanovnicima, podsjetnik da je nužno ostaviti prostor za umjetničko izražavanje koji će biti dostupan i priuštiv svima. Istaknuo je da je važno sjetiti se  izvorne funkcije uličnih radova, a to je – otpor!

Ako ikada pođete u Berlin, svakako odaberite turu „Alternative Berlin“ koja će vas provesti kroz povijest ulične umjetosti, a time i kroz povijest Berlina i njegovih buntovnika i ne zaboravite ostrugati destinaciju na svojoj omiljenoj scratch it! karti.

Za My Travel Map piše: Barbara Ljubić