Dok maštamo o uskršnjem ručku, pozabavili smo se poviješću jednog od najpopularnijih blagdanskih jela. Zovemo je francuska salata, a ona s Francuskom nema nikakve veze!
Zapravo je nastala u Rusiji, gdje je nazivaju salata Olivier (оливье), a do danas je ostala neizostavan dio božićnog, novogodišnjeg pa i uskrsnog blagdanskog obroka u svim postsovjetskim i slavenskim državama.
Ime Olivier dobila je po belgijskom kuharu, majstoru francuske kuhinje Lucienu Olivieru, koji je 1860-ih godina radio kao glavni kuhar u „Ermitažu“, jednom od tada najpoznatijih moskovskih restorana, proslavljenom zahvaljujući otmjenom interijeru i francuskim specijalitetima. Poznata salata navodno je nastala zbog manjka kulture jedenja i bontona. Olivier je Rusima servirao francuske specijalitete u nizu odvojenih sljedova, no nenaučeni na takav koncept kuhinje, Rusi su sve sljedove jeli istovremeno, zalijevajući ih votkom i šampanjcom. Iako je bio pomalo zgrožen, dovitljivi kuhar pronašao je rješenje; pomiješao je sve sljedove u jedno jelo i tako je nastala legendarna salata.
Točan recept, pogotovo onaj za majonezu, bio je strogo čuvana tajna. Olivier je pripremao salatu u odvojenoj prostoriji, kako nitko ne bi vidio sve sastojke. Poznato je da je kuhar u originalnom receptu koristio hladno meso divljači, teleći jezik, kavijar, račiće, meso jastoga, zelenu salatu, kapare, dimljenu patku; ovisno o sezoni i dostupnim namirnicama. Ključan sastojak bila je majoneza, začinjena posebnom mješavinom od vinskog octa, senfa, maslinovog ulja iz Provanse i ostalih tajnih sastojaka.
Jedan od Olivierovih pomoćnika, Ivan Ivanov, odlučio je ukrasti recept u trenutku kada glavni kuhar nije bio u restoranu. Ušao je Olivierovu odvojenu kuhinju i zabilježio sve namirnice koje je ugledao na radnoj ploči. Zatim se zaposlio kao glavni kuhar u tada nepoznatom restoran „Moskva“, gdje je posluživao kopiju poznate salate. No gosti su zaključili da je originalna verzija bolja i da nešto ipak nedostaje.
Nakon Olivierove smrti 1883., „Ermitaž“ je bio zatvoren sve do 1905. godine, a originalnu recepturu Olivier je odnio sa sobom u grob. Ivanov je zatim prodao „lažni“ recept brojnim izdavačkim kućama. Budući da su neki sastojci bili preskupi i nedostupni većini građana, u kuharicama su bili zamijenjeni jeftinim, „običnim“ namirnicama.
Za vrijeme SSSR-a salata Olivier bila je neizostavni dio blagdanskog stola, a tradicija se nastavila sve do današnjih dana. Tijekom godina proširila se većinom slavenskih zemalja, pa i šire. Svaka zemlja ima svoju verziju legendarne salate, i svoj naziv za istu.
Najzanimljivija priča povezana s imenom ove salate ipak pripada Španjolcima. Za vrijeme Francove diktature cenzura se proširila i na nazive jela. U to vrijeme tzv. ruska salata bila je vrlo popularna u Španjolskoj, ali fašisti nisu mogli tolerirati njezino ime te je bila preimenovana u „nacionalnu“ salatu.
Za My Travel Map piše: Barbara Ljubić
Photo by: Ledo