Najstariji most preko Vardara, Kameni most, datira iz 6. stoljeća, a povezuje glavni gradski trg i Staru Čaršiju. Kako i sam naziv govori, Stara Čaršija stariji je dio grada, a u njemu uglavnom živi albansko stanovništvo. Šetajući ovim dijelom grada, koji su u nasljeđe ostavili Turci, prolazit ćete kroz labirint šarmantnih uličica u kojima se nalaze brojni kafići, trgovine, razni obrti, zlatarnice, suvenirnice…poseban je doživljaj prošetati skopskim Bit Pazarom, velikom tržnicom na kojoj možete kupiti doslovno sve: hranu, začine, odjeću, obuću, kućne potrepštine, antikvitete, namještaj…samo recite što vam treba i netko će se već naći da vam to i ponudi! Prodavači su glasni, simpatični i raznim će vas forama pokušati pridobiti da se zaustavite baš na njihovom štandu. Čak i ako ništa ne kupite, i sama šetnja ovom tržnicom je pravi show. Ali teško ćete se oduprijeti svježem voću i povrću, maslinama, začinima, zezanju s trgovcima…barem je tako bilo u našem slučaju. Ovdje možete probati i razne turske specijalitete. Osim klasične turske kave, pili smo salep – gusti, bijeli, topli napitak po vrhu posut cimetom koji nam je napunio baterije. S baklavama, tulumbama, i ostalim slasticama namirili smo potrebu za šećerom za narednih deset dana.
S druge strana Vardara, u novijem djelu grada, uputili su nas u kvart Debar Maalo, dio grada u kojem se nalazi najveći broj kafića i restorana. Za razliku od Hrvatske, ovdje su svi restorani puni u gotovo svako doba dana! U mnogim kafićima može se nešto prigristi, tako da ćete često vidjeti Makedonce kako sjede za stolom, piju piće i grickaju šopsku salatu ili krumpiriće posute naribanim sirom. Nije bilo restorana u kojem nismo dobro i jeftino jeli, a u nekima smo uživali i u starogradskim pjesama koje su se izvodile uživo. Rekli bismo da su Makedonci prije svega veliki konzumenti mesa – na svakome se uglu reklamira skara (meso s roštilja). Meso je kvalitetno, nabavlja se iz provjerenih malih mesnica, a ne moramo ni reći koliko je ukusno. Probali smo i selsko meso, više vrsta mesa pečenih u zemljanoj posudi s povrćem i sarme zamotane u list vinove loze. Ljeti se naveliko jedu osvježavajuće bogate salate, a najviše se jede šopska – od krastavaca, rajčice, luka, posuta naribanim sirenjem – sirom sličnom grčkoj feti, ali čvršće strukture. Obavezno se zalije žutom rakijom. Uz meso smo probali i tarator, jogurt s krastavcima, orasima i češnjakom i makalo, ljuti umak od češnjaka, peršina i ljute paprike. Uglavnom, kada je riječ o hrani, skoro pa ne možete fulati. Cijene su niske tako da smo si mogli priuštiti da svaki dan jedemo u restoranu.
Nas su zapravo najviše oduševili ljudi. Od taksista koji nas je pozvao kod sebe na večeru, simpatičnih konobara koji su se raspitivali odakle smo, do prodavača koji su nas osvojili svojim vicevima…iako u političkom i gospodarskom smislu manje-više vlada kaos, cijeli grad zrači nekom posebnom vedrom energijom i nitko neće odbiti poziv na druženje i čašicu razgovora. Skopljani su nas totalno šarmirali!
Popeli smo se i na tvrđavu Kale koja također datira iz 6. stoljeća. Uzdiže se iznad centra i s nje puca lijepi pogled na grad. U blizini se nalazi i skopski Muzej suvremene umjetnosti, modernističko zdanje koje vapi za preuređenjem. Nadamo se da će i ovaj kulturni objekt doći na red za obnovu jer u muzeju se nalazi respektabilna zbirka autora s područja Balkana, ali i iz drugih krajeva svijeta. Mnogi su umjetnici nakon velikog potresa donirali svoja djela za novi muzej, tako da u njemu možete vidjeti i jednog Picassa.
Što se tiče prijevoza, možete birati između autobusa i taksija. Cijene vožnje taksijem su također povoljne pa nam je taksi bio glavno prijevozno sredstvo. U većini slučajeva nismo dobili samo vožnju, nego i čuli zanimljive crtice o gradu od pričljivih vozača.
Nijedno putovanje ne može proći bez malo tulumarenja, a Skopje je grad u kojem svatko može otići u izlazak po svom guštu. Jazz svirka, komercijala ili underground parti sa skopskim rejverima – samo izaberite. Mi si nismo mogli pomoći pa smo isprobali sve tri verzije izlaska i nismo se razočarali. Sve ima svoje čari, ovisno o raspoloženju.
Nakon tjedan dana šetanja Skopljem i druženja s lokalcima, zaključili smo da Skopljani bez obzira na sav kaos koji ih okružuje (u arhitekurnom, kulturnom i političkom smislu), žive najbolje što mogu i s osmijehom na licu prkose svim životnim nedaćama. Dušu grada ne čine lijepe zgrade i kulturne znamenitosti, nego njegovi stanovnici i baš zato se uvijek rado prisjetimo Skoplja. A možda planiramo i ponovni posjet.
Za My Travel Map piše Barbara Ljubić