Proglašen je sovjetskim Versaillesom zbog brojnih fontana, muzeja, parkova i veličine prostora na kojem se prostire. Palače radnicima! Nijednome mjestu ovaj sovjetski slogan ne odgovara više nego moskovskom VDNH, odnosno „Izložbi dostignuća narodnog gospodarstva“. Kao da ste se našli u staljinskom zabavnom parku, s ogromnim paviljonima, njih 49. Svaki je projektiran u drugačijem stilu i predstavlja jednu od sovjetskih republika ili neku granu industrije, od geologije do istraživanja svemira. Čitav kompleks trenutno je u procesu obnove, nakon dugih godina prepuštenosti zubu vremena.
Izgrađen je 1939. godine, s ciljem prikazivanja nadmoći narodnog gospodarstva i sovjetskog stila života. U njoj su bila izložena najveća industrijska, poljoprivredna i kulturna dostignuća naroda. U vrijeme otvaranja u njemu je bilo izloženo 400 skulptura, nekoliko stotina slika, 250 građevina, kazalište, koncertna pozornica, cirkus, kinodvorane…Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je zatvoren, a ponovno se otvorio 1954. Najupečatljivije fontane izgrađene povodom ponovnog otvaranja su „Prijateljstvo naroda“ i „Kameni cvijet“. Prva fontana izgrađena je s ciljem slavljenja sovjetskg naroda. Okružena je sa šesnaest pozlaćenih ženskih figura u narodnim nošnjama naroda SSSR-a. Fontana „Kameni cvijet“ sagrađena je kao hommage mitologiji uralskih rudara, a prekrivena je poludragim kamenjen iz tog planinskog područja.
Danas mnogi paviljoni više ne služe kao izložbeni prostor, a u njima su smještene trgovine i kafići. Paviljon „Svemir“ privremeno je dom Politehničkog muzeja. U kompleksu je smješten i „Moskvarium“, jedan od najvećih oceanarija u Europi. Tu je i zabavni park gdje se možete provozati u panoramskom kotaču s kojeg se pruža pogled na Moskvu. Na samome kraju kompleksa nalazi se veliki moskovski botanički vrt i prekrasni park Ostankino.
Približavajući se ovom ogromnom kompleksu, ugledat ćete impresivni stometarski obelisk, „Spomenik osvajačima svemira“, sagrađen 1964. povodom lansiranja „Sputnika“. U bazi obeliska nalazi se Memorijalni muzej kozmonautike. U njemu su izloženi svemirska oprema, rekonstruirane letjelice i njihova unutrašnjost pa i zbirka propagandnih postera na temu istraživanja svemira iz razdoblja svemirske utrke između SSSR-a i SAD-a.
U sklopu gradske mitologije, o VDNH-u su oduvijek kružile brojne legende. Na primjer, dugo se pričalo kako unutar kompleksa postoji veliki bunker sa zalihama hrane i vode, izgrađen i opremljen za slučaj novog rata. Na kraju se ispostavilo da on zaista postoji, kada je otkriven tajni prolaz ispod Lenjinovog kipa koji vodi do bunkera.
Prepričavaju se i anegdote koje svjedoče o strahu koji je režim utjerivao u kosti građana. Jedna je povezana s 25-metarskim spomenikom Staljinu, postavljenom pedestih godina pokraj paviljona „Svemir“. Mnogima je ostala nepoznata činjenica da se unutar velikog kipa nalazio još jedan. Bio je poput poznate ruske „matrjoške“ (ili, kako mi pogrešno govorimo „babuška“). Spomenik u spomeniku zapravo je nastao iz straha. Naime, prije samog spomenika, izgrađena je njegova manja maketa, koja je morala dobiti odobrenje od specijalne komisije prije početka izgradnje. Nakon dobivenog odobrenja, nitko nije znao što učiniti s maketom. Svi su se bojali srušiti je. Tako je sagrađena matrjoška u obliku Staljina: preko manje makete sagrađen je „pravi“ spomenik.
Druga anegdota prepričava vođin posjet kompleksu. Staljin, rođeni Gruzijac, posjetio je VDNH povodom gradnje paviljona „Gruzija“. Šetajući kompleksom, zapalio je lulu. Čuvar ga je upozorio da je pušenje u kompleksu zabranjeno. Staljin je ugasio lulu. Svi su očekivali da će čuvar biti kažnjen ili uhićen, ali prevarili su se. Staljin ga je nakon nekoliko dana nagradio zbog iskazane budnosti.
Nakon slavnih početaka i pada u zaborav, bit će zanimljivo vidjeti kako će ovaj ostatak komunističke povijesti izgledati nakon obnove.
Za My Travel Map piše: Barbara Ljubić
